WASHINGTON - Pritiješnjenja dokazima i arhivskim TV slikama, Hillary Clinton je priznala da njen doček u Bosni, u zračnoj luci Tuzla, točno prije 12 godina, 26. ožujka 1996, ipak nije bio “pod kišom metaka”, kako je to ustvrdila prije desetak dana u Washingtonu.

“Sjećam se da smo sletjeli pod vatrom snajpera”, rekla je prošlog tjedna u Philadelphiji bivša prva dama. No, već u ponedjeljak navečer morala je to opovrgnuti navodeći da se radi o “malom propustu”. TV slike njenog dočeka u Tuzli pokazuju da je to bio sasvim miran susret s lokalnim političarima i stanovništvom. S njom je tada u Tulu doputovala i njezina kći Chelsea, tada tinejdžerka, i nema govora o ratnoj atmosferi u kojoj se oko njih pucalo. Na odabranom TV prizoru Chelsea grli djevojčicu koja njenoj majci predaje buket cvijeća.

Kako se u neprekinutoj političkoj sapunici na “optuženičkoj klupi” naizmjenično smjenjuju čas Barack Obama, čas bivša prva dama, i od ovoga je ispala još jedna politička afera, Hillary se sada mora pravdati. Njezini kritičari traže da dokaže kako nije namjerno preuveličala svoju “bosansku epizodu” kako bi pokazala da je “sudjelovala u učvršćivanju” dejtonskog mira u Bosni i Hercegovini - riskirajući valjda i vlastitu sigurnost.

Nešto ranije Obamin glasnogovornik Tommy Vietor sugerirao je kako je to samo još jedan dokaz da senatorica Clinton “pretjeruje” opisujući svoju ulogu u “domaćim i međunarodnim” državnim poslovima, uključujući stalno potenciranje da je putovala u 82 zemlje. Već duže vrijeme i američki mediji kritiziraju Hillary jer govori i da je sudjelovala u kreiranju mirovnog projekta u Sjevernoj Irskoj, te obrani ljudskih prava u Kini, kako bi potencirala svoje vanjskopolitičko iskustvo. No, njena je uloga, navodi se, ponajviše “bila ceremonijalna”.

Većina političkih komentatora slaže se da je ova neočekivana priča iz Bosne dodatno uzdrmala najranjiviju točku Hillary Clinton: povjerenje. Elektronski mediji pršte citatima iz njene autobiografije “Living History” (Živa povijest) u kojoj je sasvim drugačije opisala doček u Tuzli 1996. Tamo se uopće ne pominje “povijanje glava” zbog navodne pucnjave po Amerikancima s okolnih brda. To se zapravo nije dogodilo.